Gimnazija u Pozegi

BIBLIOGRAFIJE OBJAVLJENIH RADOVA.

1. Analiza vanjske i unutra{nje fluktuacije kadrova:Informator,Pula,1981.2. Analiza o raspodjeli dohotka Uljanika:Informator,Pula,1981. 3. Analiza upitnika za rukovodioce;Bilten Uljanika,Pula,1981. 4. Analiza ankete o informiranosti radnih ljudi u Uljaniku;Bilten Uljanika,1981. 5. Analiza stambene problematike u Uljaniku;Bilten Uljanika,Pula,1981. 6. Analiza rezultata ankete o rekreaciji radnika Uljanika; Bilten Uljanika,Pula,1981. 7. MALE VJERSKE ZAJEDNICE U NOVOJ GRADI[CI /OD 1990 DO 1999.god./;Po`e{ki pu~ki kalendar,Po`ega,1999. 8. KNJI@NICA PO@E[KE GIMNAZIJE: upotpunjen knji`ni fond;[kolske novine br.37, Zagreb,1997. 9. REALIZACIJA MEUNARODNOG BIBLIOGRAFSKOG PROJEKTA ”HANDBUCH DEÜTSCHER HISTORISCHER BUCHBESTANDE IN EUROPA “;Nastavni vjesnik,Zagreb,2000. 10. MALE VJERSKE ZAJEDNICE U PO@EGI /OD 1990 DO 1999.god./;Pu~ki kalendar 2000,Po`ega,1999. 11. IZVJE[]E U^ENI^KE I BIV[E PROFESORSKE KNJI@NICE ZAŠ[KOL. GOD. 1998/99.;Gimnazijski godi{njak, Po`ega ,1999. 12. IZVJE[]E KOMISIJE ZA INVENTURU U^ENI^KE I BIV[E PROFESORSKE KNJI@NICE U {k. god.1999/2000.;Gimnazijski godi{njak, Po`ega,1999. 13. Izvije{}e grupe MLADIH KNJI@NI^ARA u {k. God. 1997./98.,1998/99.;Gimnazijski godi{njak,Po`ega,1999. 14. KEMPFOV DOPRINOS RAZVOJU GIMNAZIJE I KULTURE U PO@EGI; akova~ki vezovi,akovo,1998. 15. GODINA "PRAVA ^OVJEKA";Nastavni vjesnik,Zagreb,2000. 16. Analiza ankete o dru{tvenoj prehrani radnika Uljanika;Bilten Uljanika,Pula,1980. 17. Izlu~ivanje knji`ni~ke gra|e i otpis knjiga u Po`e{koj gimnaziji;Nastavni vjesnik,Zagreb,1998. 18. KNJI@NICA PO@E[KE GIMNAZIJE, POVRAT KNJI@NE GRAE;Knji`ni~arstvo,Osijek,god I. br. 2(1997.) 19. Neki povijesni i filozofski radovi u izvje{}ima Po`e{ke gimnazije 20. @ivot i rad Dobri{e Cesari}a 21.Izvje{~e grupe mladih knji`ni~ara u 1994/95.,95./96.,96/97.,97/98.,98/99.;Gimnazijski godi{njak,Po`ega,1999. 22. Markova kritika filozofije: prevladavanje tradicionalnog materijalizma i idealizma; Markisti~ko obrazovanje,Zagreb,1987. 23. Koliko ~itaju gimnazijalci: Malokad i uglavnom radi zabave: [kolske novine br.8, Zagreb,1997. 24. Za{tita bibiote~ne gra|e u profesorskoj knji`nici Gimnazije:Proljetna {kola {kolskih knji`ni~ara, Crikvenica,1996. 25. Zavi~ajna zbirka knjiga gimnazijske knji`nice u Po`egi: Pproljetna {kola {kolskih knji`ni~ara, Crikvenica, 1996. 26.Zavi~ajna zbirka knji`nice: Po`e{ki pu~ki kalendar 2000., Po`ega,1999. 27. Povrat knji`ne gra|e;Po`e{ki pu~ki kalendar 1998., Po`ega,1997. 28. Informatizacija biv{e profesorske i u~eni~ke knji`nice po`e{ke Gimnazije; Nastavni vjesnik, Zagreb, 1998. 29. U~eni~ka i profesorska knji`nica Gimnazije u Po`egi, Nastavni vjesnik, Zagreb,1997. 30. Gimnazija Po`ega - U~eni~ka i profesorska knji`nica: vodi~ kroz knji`nice Po`e{ko-slavonske `upanije, Po`ega, 1997. 31. Kada povrat knijga? ;[kolske novine br.22, Zagreb, 1996. 32. Tri stolje}a gimnazijske knji`nice u Po`egi - gra|a neprocjenjive vrijednosti; kolske novine, Zagreb, 1999. 33. Povijest knji`nice po`e{ke Gimnazije; akova~ki vezovi, akovo,1998. 34. Anketno istra`ivanje o informiranosti mladih Gimnazije i Poljoprivredno-prehrambene {kole {kolske godine 1997/1998. :Proljetna {kola {kolskih knji`.,Crikvenica,1996. 35. Slobodno vrijeme mladih - anketno istra`vanje provedeno u po`e{koj Gimnaziji 1998. god. 36. Anketno istra`ivanje o informiranosti mladih drugog i ~etvrtog razreda gimnazije provedeno u gimnaziji {k.god.95/96. : Proljetna {kola {kolskih knji`.,Crikvenica,1999. 37. Priprema i realizacija nastavnog sata iz sociologije u {kolskoj knji`nici na temu : “ Polo`aj religije u modernom industrijskom dru{tvu “ : Proljetna {kola {kolskih knji`.,Crikvenica,2000. KOLIC BRANKO,prof.

Izvori religije 2.) ustav RH i religija 3.)Pojam religijeKOLI] BRANKO,prof.Naselje Urije 14.NOVA GRADI[KAPOLITIKA I RELIGIJA1. [to je religija? 2. Raznolikost religija-tipovi 3. Op}enito o politeizmu i monoteizmu? 4. Vrsta religijskih organizacija 5. Kako se o religiji govori u Ustavu RH? [to je religija? Muslimani obavljaju slu`bu Bo`ju petkom, @idovi subotom, a kr{}ani nedjeljom.Kr{}ani {tuju Isusa kao sina Bo`jega i spasitelja, muslimani slijede u~enje proroka Muhameda, a @idovi vjeruju u dolazak Mesije. Te tri svjetske religije imaju mnogo sli~nosti.Sve su tri monoteisti~ke, jer vjeruju u jednoga Boga.Svaki od njih ima svoju svetu knjigu (Kuran, Stari zavjet i Bibliju), eti~ki kodeks, hramove i sve}enike. Jednozna~na definicija tako slo`ene i slojevite dru{tvene pojave kao {to je religija ne postoji.Vrlo se ~esto kao najjednostavnije odre|enje navodi da je religijas vjera u boga (ili bogove), tj. bogo{tovlje. Naime, etimologijski rije~ religija mo`e potjecati od tri latinska glagola: a) relegere sa zna~enjem pro}i, ponovo ~itati, opet skupiti b) re-aligere sa zna~enjem ponovo izabrati c) religaere sa zna~enjem povezati, svezati Evo kako je religija definirana u nekim ud`benicima sociologije: - Religija je skup vjerovanja i rituala povezanih sa svetim (Hess). - Religija je sustav vjerovanja koji se temelji na pojmu nadnaravne sile koja odre|uje sudbinu ljudi (W.A.Haviland)... _ Religija je vjera u jednog ili vi{e Bogova. ----_Religija se sastoji od potpunog osje}anja na{e zavisnosti ([lajermaher) _Religija je sposobnost duha koja nezavisno svijesti razuma, dovodi ~ovjeka u stanje da shvati beskona~nost (Maks Miler) _Religija je samosvijest bo`anskoga duha kroz ~ovjeka (Hegel) _Bitni sastavni elementi su: sistem vjerovanja, vjerski osje}aji, obredi, kultovi i magijski postupci. -Kant u religiji vidi “osje}anjer na{ih du`nosti ukoliko se one zasnivaju na bo`anskim zapovijestima”. Maks Miler ka`e:”Religija je sposobnost duha koja , nezavisno od svijest i razuma , dovodi ~ovjeka u stanje da shvati baskona~nost.”Mari`an Gijo prvi je definiciji religije dao socijalni karakter i on ka`e:”Religija je univerzalni sociomorfizam......Religiozno osje}anje zavisnosti u odnosu na volju koju prvobitni ~ovjek postavlja u svemir.” Ova definicija je najbli`a Renakovoj koji i sam tvrdi da nauka nikada ne}e u potpuno ispuniti svoj zadatak , i da }e u svijetu zato uvijek postojati “misterije”,a na socijalnom planu u religiji uvijek }e se pone{to sa~uvati od animisti~ke iluzije,pa }e i same religije dobiti svijetovni karakter. Renakovo mi{ljenje koje je pro`eto pozitivisti~kom metodom djelomi~no se suprostavlja Marksovom , pa vjerujem da }e sama budu~nost dati kona~an odgovor na pitanje o daljnjoj egzistenciji religije. Bitni sastavni elementi religije su : sistem vjerovanja , kompleksi najrazli~itijih osje}aja i prakti~ni kao skupoviobreda,magi~nih ~ina,kultova.Elementi vjerovanja i osje}anja pasivna su strana u religioznom fenomenu , dok su magijski elementi njegova aktivna strana.Ti se elementi ne mogu odvojiti,niti se religija mo`e promatrati kao izraz samo jednog od njih , jer ona nastaje ne samo na osnovi promatranja prirode i dru{tva , ve} isto tako , i na osnovi te`nje za savladavanjem sila svijeta. Magija je poku{aj subjektivnog , misti~nog stvaranja uzro~no posljedi~nih veza , a time i fantastinog na~ina ovladavanja silama koje vladaju nad ~ovjekom.Na taj na~in ona zna~i mije{anje subjektivnog s objektivnim. S.Renak smatra da je animizam(tj.vjera u samostalna du{evna ili duhovna bi}a izvan ili iznad svega tjelesnog , koja na na{ `ivot djeluju ili upravljaju njime)osnova i pretpostavka svake religije.Zjaedno sa nekim negativnim odredbama ili tabuima , animizam je najstariji element religiozne svijesti.Kasnijeg su datuma totemizam i magija , koja je neka vrsta “strategije animizma” i majka nauke.Karakteristi~no je za animisti~ku sliku svijeta da se prvi put javlja kao predstava o prirodnim silama koje su izvan ~ovjeka i nad ~ovjekom i upravljaju prirodnim zbivanjima. Magi~ni ~ovjek jo{ nije imao predstave o prirodnom silama.Sila stvari ispoljava se za njega u njihovoj vanjskoj povezanosti po sli~nosti i dodiru.Dok animisti~ko mi{ljenje stvara prvu koncepciju o prirodnim silsma koje ispod vanjskih stvari djeluju unutar stvari , animizam otvara novi put u spoznajnom razvoju ~ovje~anstva:”put od vanjskog k unutra{njem,od konkretnog s apstraktnom”(Lj.@ivkovi} “Uvod u historiju ljudske svijesti “st.193-194). Totemizam se sastoji u vjerovanju da odre|ena grupa ljudi (klan)vodi porijeklo od neke `ivotinje ili biljke.Izvor objekta za totem ~esto zavisi od na~ina proizvodnje , odnosno stjecanjem sredstava za `ivot. O.Mandi} smatra da se stupanj apstraktnosti u zami{ljanju duhova odre|uje prema tome kako i koliko se oni zami{ljaju odvojenim od stvari.Njihova spojenost sa stvarima , ovom ili onom obliku , ozna~avala bi ni`u fazu animizma , a odvajanje i osamostaljivanje duhovakao posebnih principa , vi{e fazu animizma.tek tako zami{ljenim duhovima mo`e se pripisivatiljudski oblik , tj.animizam se mo`ee razvijati u antropomorfizam , tj. bogovi se zami{ljaju kao bi}a koja imaju fizi~ka i duhovna svjstva ~ovjeka. Kasnije razvijene , univerzalne religije , suzbijale su ovakav oblik antropomorfizma i predstavljale boga kao ~isti duh i kao za{titnika morala.Time isti}u bo`ansku svetost i uzvi{enost a sve fizi~ko i materijalno odbacuju kao pogansko i ne~isto.Ikone i kipovi ostaci su fizi~kog predstavljanja bo`anstva u univerzalnim religijama. Lucien henry u svom djelu “Porijeklo religije”(Zagreb 1946 st.14-26) smatra da nema apsolutne suprotnosti izme|u politeizma i monoteizma , jer monoteizam se pojavljuje dosta kasno ,ne postoji nigdje ~ist. [to je religija? Muslimani obavljaju slu`bu Bo`ju petkom,@idovi subotom, a kr{}ani nedjeljom. Kr{}ani {tuju Isusa kao sina Bo`jega i spasitelja, muslimani slijede u~enje proroka Muhameda, a @idovi vjeruju u dolazak Mesije. Te tri svjetske religije imaju mnogo sli~nosti.Sve su tri monoteisti~ke, jer vjeruju u jednoga Boga.Svaka od njih ima svoju svetu knjigu (Kuran , Stari zavjet i Bibliju), eti~ki kodeks, hramove i sve}enike. Jednozna~na definicija tako slo`ene i slojevite dru{tvene pojave kao {to je religija ne postoji.Vrlo se ~esto kao najjednostavnije odre|enje navodi da je religija vjera u boga (ili bogove), tj. bogo{tovlje. Naime, etimologijski rije~ religija mo`e potjecati od tri latinska glagola: a) relegere (pro}i, ponovo ~itati, opet skupiti) b) re-eligere (ponovo izabrati) c) religare (povezati, svezati) Evo kako je religija definirana u nekim ud`benicima sociologije: - Religija je skup vjerovanja i rituala povezanih sa svetim (Hess). - Religija je sustav vjerovanja koji se temelji na pojmu nadnaravne sile koja odre|uje sudbinu ljudi (W.A.Haviland)... Iz svega toga mo`emo zaklju~iti da je religija skup nazora, vjerovanja i pona{anja ljudi usmjerenih na ono transcendentno kao izvor i osnovu svekolike stvarnosti, koji se o~ituju u kultu ({tovanju svetog putem simbola, `rtve i molitve), u mitu i u etici. Svaka religija sadr`i skup simbola koji izazivaju obo`avanje i srahopo{tovanje, a u svezi su s ritualima ili obredima ili ceremonijama u kojima sudjeluje zajednica vjernika. Francuski sociolog Emile Durkheim povezuje religiju s razlikovanjem izme|u svetoga (sakralnoga) i profanoga (svjetovnoga), {to ore|uje upravo dru{tvo, a ne individuum. Sveto mo`e biti mjesto, predmet, `ivotinja, osoba odnosno ono {to kult odre|uje kao sveto.Nasuprot tome, profano je povezano s obi~nim, svakodnevnim i poznatim. Iznimne do`ivljaje svetoog pripremaju i reguliraju obredi ili rituali, a to su vi{e ili manje formalana (propisana) pravila pona{anja za obavljanje religijskih i drugih ~inova. Rituali mogu biti vrlo raznoliki ne samo sadr`ajem i oblikom nego i trajanjem.No nisu svi rituali religijski. za ve}inu naroda u malim dru{tvenim zajednicama, posebno u Africi, `ivot je obilje`en nizom obreda.Svaki stupanj `ivota, svaka `ivotna kriza ima svoj obred: ro|enje,pubertet,brak,smrt,glad,rat.... Religijski obredi premda se mogu obavljati u osami i izolirano, u osnovi su kolektivan ~in.Tijekom obavljanja obreda nastaju posebne veze i odnosi me|u ljudima, a samo obavljanje izvodi se i na posebnim mjestima: u crkvama, hramovima ili na obrednom zemlji{tu. POSTANAK HIPOTEZE O ANIMIZMU I NJEZINI PROTIVNICI Veliki broj nau~nih radnika, koji su sebavili problemom ideologije kod primitivnih naroda, a od na{ih Erdeljanovi}, smatra,da je kod svih takvih naroda animizam bio jedina religija. Starije shva}anje o animizmu iznio je Tylor 1867. god., a obradio ga je u knjizi Primitive culture. Slijede}i tu teoriju primitvni bi narodi vjerovali, da ljudi, kao i sva ostala `iva bi}a i predmeti u zbivanju, imaju du{u kao poseban dio svoje osobe koji `ivi poslije materijalne propasti tijela ili predmeta u kojem se nalazi. Hipotezu o animizmu, prema kojoj je du{a onaj unutra{nji uzrok razradio je Stahl u knjizi Theoria medica vera 1707. god. Ta hipoteza rezultat je jaza, koji postoji izme|u mentaliteta primitivnih i civiliziranih naroda. Ista`iva}i su svojim pojmovima prevodili misli uro|enika, i to ravnaju}i se prema vlstitim unaprijed stvorenim mi{ljenjima. Klasi~an primjer takva preduvjerenja u nauci hipoteza o najvi{em bi}u, iznio jue Lang, pozivaju}i se na podatke koje je me|u plemenima prikupio Howitt. Frazer je analizirao ~injenjice o dru{tvenim pojavama, koje su ga navele na pomisao da je animizmu morala prethoditi jedna primitivnija faza razvitka ljudske misli. On smatra, da je magija starija od animizma, kao najstarijeg oblika vjere. S druge strane njegove studije o totemizmu djelomi~no su potvr|ivale stajali{te Robertsona Smitha, koji je 1888. god. iznio misao da se u totemizmu nalazi izvor svih religija. Najzna~ajniji pisci Marett vi Murphy, kao i Frazer smatraju da je animizmu moralo prethoditi razdoblje primitivnije religije, samo {to oni tu prethodnu fazu ne vide poput Frazera u magiji, ve} u animatizmu. Marett nagla{ava, kakoprimitivni narodi vjeruju najprije u to, da u svim stvarima i pojavama postoji neka bezli~na i neobja{njiva snga - mana, dok prdedod`ba o du{i, osnova animizma nastaje kasnije. Kritika pisaca, koji su pobijali mi{ljenje, da bi animizam sa svojim osnovnim pojmom du{e moga biti religija naroda na najni`em stupnju razvitka, temeljila se na veoma ozbiljnim argumentima. Odbacili su totemizam i manaizam i animatizam kao t e r m i n e , koji ozna~avali razvijne faze prethodne animizmu, ali su sadr`aje tih pojmova prihvatili tvrde}i, da su oni ni{ta drugo nego razne pojave animizma. Ako su animizam sva religiozna shva}anja primitivnih naroda, nema nikakvih razvojnih faza u shva}anjima, pa , dakle, nema ni razvitka. Takvo novo shva}anje animizma Erdeljanovi} je izrekao ovako: “Tako se, dakle, animizmom po tom novijem, {irem shva}anju ozna~avaju sve vrste predstave o duhovima ili ma u kom vidu zami{ljenim bi}ima kod ljudi na vrlo primitivnom stupnju, bile one porijeklom u vezi sa predstavom o ljuskoj du{i ili nezavisno od nje. Na taj na~in stiglo se do paradoksa, da je animizam navodno postojao i tamo, gdje predod`be o duhu ili o du{i uop}e nema. Hipoteza o animizmu mogla je biti aktuelna, kada ju je prije osamdeset godina iznio Taylor. Danas se daleko vi{e zna o `ivotu primitivnih naroda i o na~inu njihova mi{ljenja, ngo {to je to bio tada slu~aj. Kada je hipoteza o prvobitnom monoteizmu i o najvi{em bi}u, tvorcu svega onoga {to postoji, postala neodr`ivom - onda je bilo potrebno povezati s prvobitnom zajednicom vjeru u du{u kao jedini izvor duhovne aktivnosti ljudi. Tako je u~injena dvostruka logi~ka pogre{ka. Najprije se polazi od jedne krive pretpostavke o du{i, a onda se prelazi u drugu vrstu kada se tvrdnjom, da nekulturni primitivci vjeruju u duhove, nastoji dokazati, da to vi{e moraju u du{u vjerovati civilizirani ljudi. Tu tendeniju najbolje ilustrira Thurnwald. On smatra da se od vjerovanja u prirodne snage, koje primitivni ljudi prikazuju kao duhove, preko totemizma dolazi do animizma. TOTEM mogu biti najrazli~itije `ivotinje, biljke, njihovi dijelovi, prirodne pojave, stvari.U svojem totemu pripadnici pojedinih rodova gledaju svog praoca te smatraju, da oni sami zajedno s tom `ivotinjskom i biljnom vrstom ili s tom kategorijom stvari sastavljaju jednu organsku cjelinu.Osnova je odnosa s totemom rodbinska veza.Pripadnici plemena Aranda u Australiji smatraju da je totem nekog roda otac svakoga njegova ~lana; oni ne znaju za fiziolo{ku vezu izme|u spolnog akta i trudno}e te vjeruju da `ene zatrudne zato , {to u njih ulazi totem.Podaci iz `ivota primitivnih narodas totemisti~kim vjerovanjima pokazuju, da oni ne po{tuju totem kao neko bo`anstvo.Primitivni ljudi obuhva}aju u jednom pojmovnom jedinstvu poznate i nepoznate , shva}ene i neshva}ene, protuma~ene i neprotuma~ene snage, koje djeluju u prirodi i dru{tvu.To im jedinstvo dopu{ta da misle, kako bi preko poznatih sila, stvarnih ili samo zami{ljenih, mogli djelovati na one sile, kojih u~inke osje}aju, iako ne mogu shvatiti njihovu bit.Sve pojave u prirodi kao npr. ki{a, vjetar, sunce, zemlja, mjesec, itd. to su sve razli~iti na~ini na kojima se mo`e zapaziti jedinstvo snaga u prirodi.Pripadnici raznih plemena u Australiji i Novoj Gvineji , za to jedinstvo snaga upotrebljavaju razli~ite nazive, kao {to su: arunkulta, bojli, bao, ulare, orenda, manitu, i dr.Ostaci toga shva}anja nalaze se u teolo{kom pojmu kolektivnog kha starih Egip}ana, u kojem oni prikazuju skup svih neodre|enih snaga, koje su uvjet za `ivotne procese u zbivanju.Tom pojmu kha odgovara po su{tini staro indijsko brahman, koje je isto tako nekada zna~ilo jedinstvo nepoznatih snaga u zbivanju.Gr~ki pojam dajmon ozna~uje neku izbli`e nepoznatu nadnaravnu snagu, koja se pokazuje u nekoj odre|enoj pojavi, prije nego {to }e dobiti zna~enje duha.U Maleneziji se ona naziva MANA, i taj je naziv postao nau~ni termin.Pojam mane je jedinstven te obuhva}a sve snage, koje djeluju u prirodi, bez obzira jesu li za ljude povoljne ili nepovoljne.On nema nikakva atributa bo`anstva ili “velikog duha”, niti zami{ljaju manu u ljudskom obliku.Irokezi vjeruju, da nema stvari na svijetu, koja nebi u sebi imala u ve}oj ili manjoj mjeri neki dio mane, te zami{ljaju, da se ~itav `ivot sastoji u sukobu pojava,koje sadr`e u sebi razli~ite koli~ine mane.Smatraju da je mana uzrok tome da sunce grije zemlju, da biljke rastu, da ljudi rade, kao i sve drugo.Vjerovanje u manu, u tajanstvenu, ali jaku i bezgrani~nu snagu, koja se nalazi u svim pojavama, mo`e se ozna~iti kao primitivno obo`avanje jedne jedine n e o d r e | e n e, vi{e sile.Sve pojave, koje djeluju u zbivanju i kojih posljedice ljudi vide i osje}aju, iako ih ne mogu objasniti kao ni njihovo porijeklo i djelovanje, tj. ono {to mi nazivamo prirodnim snagama,te ih diferenciramo zahvaljuju}i napretku nauke,-- primitivni narodi smatraju nekom vrhovnom silom u samom zbivanju, koju kao takvu po{tuju.Kao posrednik slu`i im totem, `ivotinja ili biljka, koja im je najbli`a zato, {to su i oni sastavni dio te vrste.[to se znanje primitivaca o prirodnim i dru{tvenim pojavama vi{e {iri,opseg mane se su`ava,jer se postanak pojedinih pojava pripisuje aktivnosti individualno shva}enih snaga.Primitivni narodi nastoje}i da utje}u na prirodne snage i da na taj na~in olak{aju sebi borbu za opstanak ,svoj `ivot ispunjavaju velikim brojem obreda i obi~ajnih propisa.Vjerovali su da se njih moraju pridr`avati do tan~ina,kako bi u svojim pothvatima imali {to vi{e uspjeha.U oblicima pojedinih obreda dolazi do izra`aja razvijeno uzro~no povezivanje pojedinih pojava. Kod naprednijih naroda to je izazvalo postanak pojma o SLU^AJU, dok kod primitivnih naroda takvog pojma o SLU^AJU NEMA.To zna~i da kod naprednijih naroda pojam slu~aja obuhva}a sve primitivnih naroda svaka pojava ima svoj odre|eni uzrok i to u djelovanju jedne ili vi{e sila, koje ih okru`uju.TOTEM je materijalni oblik, u kojem se pokazuje povezanost ljudi s tim jedinstvom snaga, koji djeluju u zbivanju--manom.Osim totema postoji jo{ jedna katerorija stvari, preko kojih primitivni ljudi djeluju u zbivanju --- manom.Osim totema postoji jo{ jedna kategorija stari, preko kojih primitivni ljudi vjeruju, da mogu postizati razne u~inke.Takve stvari obuhva}ene su u pojmu FETI[A. FETI[---to su svi oni materijalni predmeti, kijima primitivni ljudi pripisuju neku izvanrednu, nadnaravnu mo} zato {to se ona tobo`e u njima nastanila, a njima se slu`e uz odre|ene magijske seremonije.FETI[I su, dakle,prete~e raznih ~udotvornih madona,ikona i sveta~kih relikvija,za koje se vjeruje,kako im pripada nadnaravna mo} da izvr{avaju sve mogu}e `elje ljudi. Magijskim je obredima svrha da pove}aju koli~inu mane,{to je posjeduje rod.Bez toga nema sigurnosti opstanka,jer se ona posti`e magijskim ~inima.Ti pripadnici roda koji se upoznaju s tajanstvenim pojavama, u kojima se nalazi mana, nazivaju se VRA^I.VRA^I daju savjete, kako se treba vladati i koje magijske ~inove treba vr{iti u raznim prigodama `ivota, prilikom lova~kih i ribarskih pothvata, prije ratnih pohoda ili prije `etve, kako bi se postigla {to ve}a koli~ina mane, kojom se osigurava uspjeh pothvata.Vra~ ne mo`e biti svatko,, ve} samo onaj,koji se doka`e kao sposoban da saobra}a s vi{im silama i da mo`e utjecati na njihovu aktivnost tj. padanje u trans, drhtanje, histerija i dr.Vjeruje se da oni mogu prisiliti nadnaravne snage da budu ljudima od koristi ili {tete i da im one otkrivaju tok budu}ih doga|aja.Zbog toga im se pripisuje sposobnost da predvi|aju, kako }e se odvijati doga|aji.Njihov glas uvijek prevagne onda, kada treba donijeti odluku koji su dani povoljni za pojedine poslove, a koji nisu, u kojim se danima ljudi moraju suzdr`avati od svake aktivnosti, kako ponovo ste}i milost nalju}enih sila i dr.V ra~evi su vr{ili i obrede ~i{}enja od grijeha, a glavna sredstva za ~i{}enje su im bila: voda, vatra, dim i razni mirisi, me|u kojima naj~e{}e tamjan.Post je tako|er bio redovit sastavni dio obreda o~i{~enja, da bi se gre{nik odricanjem od odre|enih jela duhovno pripremio za obred.Vra~i su va`ni za dru{tveni `ivot primitivnih naroda i imali su veliki utjecaj, kojeg su iskori{tavali sebi u prilog.^inili su poseban sloj jer su redovito bili bogatiji od ostalih ljudi, a svoj povla{teni polo`aj imali su sva dotle, dok zajednica ima od njih koristi. prema tome, ~itav `ivot primitivnih naroda odvija se u znaku magijskih obreda, pra}enih propisanim ceremonijama.Najva`nije su one velike sve~anosti, TALU-obredi, kojima je svrha da prikazuju istovjetnost ~lanova roda i njihova totema.Sve~anom `rtvom totemske `ivotinje i pri~e{}ivanje njezinim mesom isti~e se i istovjetnost ljudi s totemskom vrstom. 1.PRIMJER CEREMONIJE OBREDA Kod Aranada `rtva se vr{i prije ki{nog dijela godine.Svi mu{karci, odr‘avaju}i vrlo strogu post, obilaze u to doba sva mjesta, na kojima hridine ozna~avaju, gdje je boravio njihov totemski predak u mitsko doba i gdje je si{ao pod zemlju. Vra~, koji ih predvodi, penje se na te zemne tragove ‘ivota njihova totema, te po njima udara zaobljenim kamenom sa slikom totema. Pra{ina, koja se tako stvara, dio je totema i svako njezino zrno bit }e zametak nove totemske ‘ivotinje. Da bi se poja~ao u~inak obreda, mladi ljudi otvaraju vene i svojom krvlju polijevaju zemlju. ^itav taj obred pra}en je pjevanjem obrednih pjesama, u kojima ljudi mole ‘ivotinju, da bude {to plodnija. Drugi se dio obreda vr{i nakon nekog vremena, kad su ki{e ve} oplodile kraj. U njemu sudjeluju pripadnici drugih rodova, koji su po pravilu isklju~eni iz prve faze. Nako {to je ‘ivotinja uhva}ena i prire|ena za hranu, svi oni, koji su sudjelovali u prvoj fazi ceremonije i koji su morali postiti, sada jedu male koli~ine mesa te se ma‘u ma{}u ‘ivotinje. Te‘i{te je obreda na pri~esti onih, koji su vr{ili njegov prvi dio. Kada bi sudionici prvog dijela obreda jeli previ{e mesa totemske ‘ivotinje ili kad ga uop}e ne bi htjeli, vjeruje se da bi tad izgubili mo} da slave talu-obrede, a tad ni ujednom, ni u drugom slu~aju ne bi do{lo do reprodukcije ‘ivotinjske vrste-totema. Smisao takvih obreda, s jedne strane, osigurati plodnost roda, s druge - privremeno osloboditi pripadnike roda od zabrane u‘ivanja totemske ‘ivotinje ili biljke, a s tre}e - prikazati istovjetnost ljudi i njihova totema. U drugu kategoriju vjrskih obreda, koji su veoma va‘ni za ‘ivot primitivnih naroda, pripadaju obredi INICIJACIJE. Gdje poslije {kolovanja i razdoblja priprave mladi se ljudi podvrgavaju ispitima, da poka‘u svoje znanje. Kada su ispunili sve uvjete, onda ih spomo}u kompliciranih obreda primaju za punopravne ~lanove zajednice. Na taj na~in rodovi im priznaju punoljetnost. Sve se magijske radnje mogu svrstati u dvije osnovne kategorije, i to u IMITATIVNU i SIMPATI^KU. IMITATIVNE su magijske radnje lovaca, koji, da bi imali uspjeha u lovu, probadaju slike ‘ivotinja, koje namjerava loviti. Pojedine radnje imitativne magije povezuju se u komplicirani ritual, u kojem svaki dio ima odre|eno zna~enje. 2.PRIMJER CERMONIJE OBREDA Tako npr. za su{e uro|enici otoka Murray u Salamunskom arhipelagu izazivaju ki{u ovom ceremonijom. Oni iskopaju jamu, u koju najprije stave jedan ove}i kamen, koji simbolizira ~ovjeka, onda travu, koju polijevaju odre|enim biljnim sokovima. Sa strana jame tako da je pokriju, namjeste li{}e kokosove palme, koja predstavlja oblake, onda ljudi udaraju u bubnjev, do~aravaju}i blijesak munja i udarce gromova. Pripadnici primitivnih naroda, izvode}i radnje sli~ne posljedicama koje ‘ele posti}i, vr{e obrede imitativne magije, da bi do{li do nekog rezultata, oni k tome te‘e jo{ i za drugim vrstama magijske aktivnosti. To su ve} napredniji oblici SIMPATI^KE magije, kada se neka posljedica misli posti}i djelovanjem na dio pojave ili na njezin simbol. U kategoriju magijskih radnja pripadaju i odre|ene rije~i,formule,pa i ~itave molitve, koje treba izgovoriti u odre|enim prilikama,da se postignu `eljeni u~inci. Magija pro`ima sve pojave dru{tvenog `ivota primitivnih naroda,zato {to u njihovim o~ima predstavlja sredstvo da mogu djelovati na snage u prirodi. I od samoga po~etka religioznih shva}anja, magija je jedan od na~ina, kojim shva}anja djeluju u dru{tvenom `ivotu. Vi{i stupanj religijske svijesti je politeizam i monotetzam koji danas dominiraju u svijetu. Vrste religijskih organizacija Gotovo sve religije u svijetu pretpostavljaju zajednicu vjernika, postoje razli~iti na~ini organizacije tih zajednica. Sociolo{ki gledano razlikujemo ~etiri idealna tipa religijskih organizacija, tj. velike i male organizacije kao {to su: crkve, denominacije, sekte i kultove. Crkva je velika, ~vrsto institucionalizirana vjerska organizacija kao npr. Katoli~ka, Anglikanska, Pravoslavna crkva ..., s razvijenom slu`benom hijerarhijom i strogo odre|enim mjestom odr`avanja vjerske slu`be (hram, crkva, sinagoga, d`amija ...). Crkve su priznate ustanove ili institucije dru{tvenog sustava. Sekta je grupa sljedbenika nekog posebnog vjerskog mi{ljenja ili pravca koji se odvojio od crkve ili {ire sakralne zajednice.Crkva i sekta su stoga u stanju uzajamne otvorene ili latentne nepodno{ljivosti ili sukoba, jedna drugu osporavaju}i glede sr`i u~enja sadr`anog u svetim knjigama. Razlika je izme|u crkve i sekte kao vjerskih organizacija: - u opsegu organizacije - u na~inu primanja novih ~lanova - u na~inu nova~enja sve}enika i odre|ivanju njihove uloge i - u polo`aju ~lanova organizacije, tj. u tipu autoriteta koji prevladava u organizaciji. U sektu se ulazi dobrovoljno, vlastitom odlukom i ~esto na osnovi pripreme u kojoj budu}em ~lanu poma`u drugi ~lanovi. Crkvi se, me|utim, naj~e{}e pripada ve} ro|enjem. Crkva po~iva i na organiziranom radu svojih sve}enika, {kolovanih u vjerskim {kolama. Jedino oni imaju pravo obavljanja vjerskih obreda. U sekti redovito nema postavljenih sve}enika- svi su vjernici me|usobno jednaki, svaki ~lan grupe je na stanovit na~in i njezin propovjednik. Zbog svoga suprostavljanja svakom obliku institucionalizacije sekta se organizira kao izolirana vjerska grupa, tako da elitizam postaje jedno od njezinih bitnih obilje`ja. Denominacija je sekta koja se institucionalizirala i napustila stanje otvorenog protesta prema crkvi ili dru{tvu (metodisti, baptisti).Denominacije su dakle vjerske organizacije koje su izgubile svoje prvotne zna~ajke sekte i umjesto zatvorenosti i elitizma po~ele su se odlikovati masovno{}u i te`njom da za svoje u~enje pridobiju {to vi{e ljudi. Denominacije prihva}aju dru{tveno ustrojstvo i njegove ustanove. Nisu u otvorenome sukobu sa crkvom, a i crkva ih prihva}a kao vi{e-manje legitimna tuma~enja religijskih istina. Denominacije su tipi~an oblik vjerskog organiziranja u SAD. Kult je religijska grupa manja brojem i slabije organizirana od sekte. To je najlabaviji i ~esto vrlo kratkotrajan oblik religijske organizacije. U kultovima se sna`no nagla{ava va`nost individualnog iskustva i rada na individualnom usavr{avanju. Pojedinci se naj~e{}e ne pridr`avaju formalno kultu, ve} slijede posebne teorije ili propisane na~ine pona{anja odre|enog vo|e- u~itelja. Odnos koji se tu zasniva je na principu terapist i pacijent ili savjetodavac i klijent. ^lanovi kulturnih pokreta obi~no zadr`avaju vezu s drugim religijskim u~enjima ili dru{tvenim okru`enjima. Primjeri kulta danas u nas i na Zapadu jesu grupe sljedbenika astrologije, spiritaualizma ili transcendentalne meditacije. Kako se o religiji govori u Ustavu Republike Hrvatske ? ^lanak 39. Zabranjeno je i ka`njivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mr`nju ili bilo koji oblik nesno{ljivosti. ^lanak 40. Jam~i se sloboda savjesti i vjeroispovjesti i slobodno javno o~itavanje vjere ili drugog uvjerenja. ^lanak 41. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od dr`ave. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati {kole, u~ili{ta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti u`ivaju za{titu i pomo} dr`ave.

IZVJESTAJI POZESKE GOMNAZIJE OD 1994/1999.GOD.

GIMNAZIJA, PO@EGA PO@EGA,30,06.1999.
PAPE IVANA PAVLA II br. 6
PO@EGA
34000

IZVJEŠČE UČENIČKE I BIVŠE PROFESORSKE KNJIŽNICE
ZAÅ OKOL. GOD. 1998/99.


Uloga i funkcija Å¡kolske biblioteke u odgojno-obrazovnom procesu je nezamjenjiva zato {to je povezana s nastavnom i {irom informirano{}u u~enika i nastavnika. Svojstvo svake dobre nastave je da upu}uje na knjigu kao stalni izvor stru~nih i nau~nih znanja. Danas {kolska knji`nica nastoji postati kulturno i informacijsko sredi{te {kole, u kojem se skuplja, obra|uje i daje na kori{tenje bibliote~no-informacijska gra|a. Osnovna zada}a suvremene {kolske knji`nice je unapre|ivanje nastave i svih drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, a fond treba prilagoditi potrebama nastavnih programa, lektiri iz hrvatskog i stranih jezika, priru~nike (enciklopedije,leksikone,rje~nike ), djela iz
pedagogije,psihologije,sociologije,filozofije,metodike, informatike....itd.
Knji`nica Gimnazije u Po`egi jedna je od najstarijih u Slavoniji i Baranji, ubraje se i me|u starije u Republici Hrvatskoj. Po`e{ku gimnaziju su osnovali isusovci 1699. Gimnazija u Po`egi djeluje gotovo tri stolje}a i svoj knji`ni fond je obogatila vrijednim djelima. Neka djela se ~uvaju i danas. a trajne su kulturne i povijesne vrijednosti.
Ravnatelj Gimnazije je prof. Pavao Buci}, a voditelj knji`nice je knji`ni~ar prof. Branko Koli}.
U cilju modernizacije odgojno-obrazovnog rada gimnazijska knji`nica svoj knji`ni fond dijeli na u~eni~ki fond knjiga , stru~ni fond i za{ti~eni fond knjiga.

U^ENI^KI FOND KNJIGA

Zaklju~ni inventarni broj u~eni~ke knji`nice 31.12.1998. god. je 18 261. Od toga broja treba oduzeti oko 4 000 knjiga koje su diobom Centra dodjeljene drugim {kolama. Prema izvje{}u inventurne komisije na kraju 1997. god. zaklju~ni inventurni broj je 17 612 i zaklju~ujemo da je u 1998. god. nabavljeno 649 knjiga prete`no lektirne gra|e.U sada{nji broj od oko 18 261 knjiga ura~unato je i oko 3 303 knjige iz studijskog i ~itaoni~kog odjela knji`nice. Tokom 1998 godine knjige su uredno inventarizirane, klasificirane i djelomi~no katalogizirane. [kolska knji`nica se susrela s velikim brojem problema vezanih uz promjene nastavnih programa ( tj. nabava lektirne gra|e i stru~ne literature). Zbog slabog ekonomskog polo`aja, {kola nije u mogu}nosti nabavljati potrebnu literaturu da bi u potpunosti pratila promjene u nastavnim programima.
U dva navrata potra`ivali smo od Ministarstva prosvjete i slali popis najpotrebnijih lektirnih knjiga za gimnaziju. Ministarstvo prosvjete i {porta (4.11.1998.) {koli je poklonilo 137 knjiga lektirne gra|e. Ostali donatori u 1998/99.god. su Ameri~ka ambasada 30 knjiga, Hrvatsko Sveu~ili{te 6 knjiga. P i n t a r i } ( 2 2 5 ) , M a t e { i } ( 8 1 ) , B a l o g ( 5 ) i K o l i } ( 1 1 2 ) k n j i g a i z a o v e k n j i g e v o d e s e z a s e b n e k n j i g e i n v e n t a r a .





FOND STRU^NIH I ZA[TI^ENIH KNJIGA


Po starosti je Profesorska knji`nica ( danas fond stru~nih i za{ti~enih knjiga) jednaka PO@E[KOJ GIMNAZIJI, a u njoj je inventarizirano i katalogizirano mjesnim katalogom 9966 stru~nih knjiga, a za ud`benike se vodi posebna knjiga inventara,u kojoj je posljednja knjiga inventirana pod brojem 1399. Osim navedenih u knji`nici se ~uva i oko 5000 knjiga i ~asopisa koji nisu stru~no obra|eni. U zadnje vrijeme od spomenutih knjiga inventarizirano je 2700 knjiga stru~ne i lektirne gra|e na latinskom, gr~kom, njema~kom (gotica) i francuskom jeziku. Ove knjige su upotrebljavane u nastavnom procesu izme|u dva svijetska rata i danas su prvi puta registrirane, a dio ovih knjiga oboga}uje fond zavi~ajne zbirke "POSEGANE".
@upanijska mati~na slu`ba je u dva navrata tokom 1998/99.god. tra`ila ispunjenje anketnog upitnika o situaciji u knji`nicama srednjih {kola (sa preciznim upitima). Ispunili smo obrazac UNESC-a “PAM]ENJE SVIJETA� i time u{li u svjetski popis ugro`enih knji`ni~nih zbirki i arhivskih fondova. Obratili smo se UNESC-u s ciljem registracije i za{tite na{eg fonda biv{e profesorske knji`nice, jer knji`ni fond po`e{ke Gimnazije posjeduje izuzetnu kulturno - povijesnu vrijednost i svojstva pokretnog spomenika kulture od nacionalnog zna~aja “ B “ spomeni~ke kategorije.,
te je upisan je u Registar pokretnih spomenika kulture Dr`avne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine, povjerenstvo Osijek, pod registarskim brojem 157.

Od Ministarstva kulture (16. listopada 1998.god.) zatra`ili smo sredstva da bi ovu vrijednu gra|u za{titili i restaurirali. U dogovoru sa NSB-om izra|en je postupni plan i ekspertiza sa tro{kovnikom za za{titu knji`nog fonda u tri faze. Natje~aj nosi naziv : “ Za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 1999.god.�

Za{ti}eni fond knjiga ima svoje muzejsko i nau~no zna~enje. Iz ovog fonda posebnu vrijednost imaju dvije knjige iz 16. i 17. stolje}a te preko 30 knjiga iz 18. st., ostale knjige su iz 19. i 20. stolje}a.
Najstarije tiskane knjige na latinskom jeziku koje imaju raritetnu vrijednost su Opera, Marka Tulija Cicerona i Homerova Odiseja iz 1582. s paralelnim tekstom na gr~kom i latinskom jeziku.Tu su i ostala vrijedna djela Isusova~kog kolegija na latinskom i njema~kom jeziku (gotici) iz razli~itih stru~nih podru~ja koja su dostupna korisnicima u ~itaonici i muzejskom djelu knji`nice.
U razdoblju 1998/99. {k.god. ispunili smo upitnike i uklju~ili se u realizaciju
“ MEUNARODNOG BIBLIOGRAFSKOG PROJEKTA HANDBUCH DEÜTSCHER HISTORISCHER BUCHBESTANDE IN EUROPA�. Cilj ovog projekta je snimanje i za{tita gra|e na njema~kom jeziku (gotici).
Za potrebe ovog projekta popisali smo ENCIKLOPEDIJE (iz 19.st.) i REFERENTNU ZBIRKU KNJIGA NA NJEMA^KOM JEZIKU:
DIE OSTERREICHISCH-UNGARISCHE MONARCHIE IN WORT UND BILD;
RALFUS HERMAN: REAL-ENCYCLOPADIE....,Mainz,1867.
R.A. SCHMIDT: ENCYCLOPADIE...,Leipzig,1876.-1887.
HANDBUCH DER KULTURGESCHICHTE; GESCHICHTE DER KUNST;
MAX DUNCKER : GESCHICHTE DER ALTER-THUMS, I- IV.,1860.-1863.
MAYER : KONVERSATIONS-LEXIKON, Leipzig 1893.-1901,
JOSEPH KURSCHNER:CONVERSATIONS- LEXIKON,I-VII,Berlin
Stuttgart(1888.-1893)
BREHMS: THIERLEBEN, DARWIN: GESAMMELTEWERKE.
KATZEL: VOLERKUNDE, ZEITSCHRIFT FUR SCHULGEOGRAPHIE.
CONVERSATIONS LEXIKON, I-XV.,Leipzig,1864.-1868., ADRIAN BALBIS: ALLGEMEINE ERDBESCHREIBUNG, ARCHIV FUR SLAWISCHE PHILOLOGIE,
Osim referentne zbirke popisali smo i stru~ne knjige iz raznih podru~ja: knjige iz filozofije (Wilhelm Jerusalem: “Einleitung in die Philosophie�, Wien, Leipzig; Friedrich Ueberwegs: “Geschichte der Philosophie der Neuzeit�, Berlin), povijesti, zemljopisa, filolo{ke znanosti, umjetnosti, biologije, kemije, fizike, astronomije, psihologije, pedagogije (Dr.M.Jahn: “Ethik als Grundwissenschaft der Paedagogik� ), metodike, itd.
Ve~i dio ni`e spomenutih knjiga je prvi puta popisan jer su bile sklonjene u kutije da nebi bile uni{tene nakon drugug svijetskog rata. Evo kratak prikaz vrijednih knjiga:
1.Dr. Eduard Meyer:Geschichte des alten Aegyptens,Berlin,1887.
2.Robert Koenig:Erster Band Deutche
Litteraturgeschichte,Bielefeld,Leipzig,1900.
3.Wilhelm Sievers: Afrika,Leipzig,Wien,1895.
4.Johannes Scherr: Bilderfaal der Deutschen Literatur
5.Allgemeine Geschichte
6.Groteche Allgeneine Weltgeschichte,Berlin,1885.
7.Onckens Allgeneine Geschiche
8.Brehms Tierleben,Leipzig,1876.
9.Gottschall: Deutsche Nationalliteratur
10.Servinius: Geschichte der Deutschen Dichtung
11.Bernardy: Roemische Literatur
12.Herder: Kirchenlexikon Freiburg
13.Pierers Konversations-lexikon,Berlin,Stuttgart,1888.
14.Meyers Konversations-lexikon,Leipzig,Wien,1893.i 1907.
15.Cathrein: Moral-Philosophie,Freiburg,1899.
16.Kluge: Etymolobisches Woerterbuch der Deutschen Sprache,Strazburg,1910.
17.Sievers: Amerika,Australien,Ozeanien,Europa (2 kom),Asien
18.Ranke: Der Mensch ,Leipzig,1886.
19.Philippson: Europa
20.Verordnungsblatt fuer den Dienstbereich des K.K. Ministeriums fuer Kultur und Unterricht (Jahrgang 1907)Wien,1909.
21.Hans Kraemer: Das XIX. Jahrhundert in Wort und
Bild,Berlin,Leipzig,Stutgart,Wien,1870-1899.
22.Klein: Geschichte des Drama’s , Leipzig,1865.
23.Die Oestrreich-ungarische Monarchie in Wort und Bild (Naehren und Schleifen)(3.kom-nedostaje),(Galizien),(Oberoesterreich und Salzburg),Wien,1889.
24.Grundrisse der germanischen Philologie von Hermann Paul
25.Paul Grundrisse der germanischen Philologie,Strassburg,1900.,1901.
26.Abalbis: Allgemeine Erdbeschreibung (1.-Bund)Wien,Pest,1878.
27.Otto V.Leixner: Geschichte der deutschen Literatur
28.Darwin: Gesammelte Werke ,Stuttgart,1875
29.Konversations-lexikon (Brock-haus),Leipzig,1866.
30.Moriz Heyne:Deutsches Woerterbuch ,Leipzig.1905.
31. Encyclopedie des gesammelten Unterrichtswesens
32. Fr.Chr.Schlossers: Weltgeschichte
33..Fr. Nansen: In Nacht und Eis,Leipzig,1897.
34. Gustav Karpeles: Allgemeine Geschichte der Litteraturvon ihren Anfaengen bis auf die Gegenwart,Berlin,1891.
35. Friedrich Umlaust: Oestrreichisch-ungarische
Monarchie,Wien,Pest,Leipzig,1897.
36. Hense: Lehrbuch der deutschen Sprache,Hannover,1838.
37. Schmid: Encyclopaedie des gesammelten Erziehungsunterrichtswesen,Gotha,1881.
38.. Waegner: Rom,Leipzig,1870.
39. Hebbel (ein Lebensbild): (Richard Maria Werner),Berlin,1913.
40. Martin Schanz: Geschichte der roemischen Literatur,Munchen,1898.,1896.,1913.
41. Lucians von Samosata: Saemtliche Werke
42. Goethes: Saemtliche Werke
43. Hermann Paul: Deutsches Woerterbuch,1897.,Mallea.S
44. Albert Friedenthal: Das Weib im Leben der Voelker,BERLIN,1910.
45. Prof.Dr.Joseph Arenstein: Oestrreicher Bericht ueber die internationale Ausstellung in London (1862) im Auftrage des K.K. Ministeriums fuer Handel und Volkswirtschaft,Wien,1863.
46. Joh.Mueller’s: Lehrbuch der kosmischen Physik,Braunschweig,1894.
47. Mueller-Pouillet’s: Lehrbuch der Physik und Meterologie,Braunschweig,1897.
48. Johann Georg August Gallettis: Allgemeine Weltkunde oder Encyclopaedie fuer Geographie,Statistik und Staatengeschichte .
49.Johannes Volkhelt: System Aesthetik
50. Hreder’s: Konversations-lexikon,Freiburg,1877.
51. Dr.Melchior Reumahr: Erdgeschichte
52. Brugmann: Vergleichende Grammatik,Strassburg,1897.
53. Iwan Mueller: Handbuch der klassischen Altertumswissenschaft,Nordringen,1889.
54. W. Vondrak: Slavische Grammatik,Gottingen,1908.
55. M.Meyer: Die deutsche Litteratur des neunzehnten Jahrhunderts,Berlin,1900.
56. Zeitschrift fuer die Oesterreichischen Gymnasien
57. Anton Rener: Pflanzenleben
58. Macaulay: Geschichte Englands
59. Volkelt:System der Asthetik,Munchen,1905.,1910.
60. Rateel:Volkerkunde,Leipzig,1838.
61. Meyer:Das Weltgebaude,Leipzig und Wien,1898.
62. Namenverzeichnis zu Andrees Handatlas,Bielefeld und Leipzig,1928.
63. Geographischer Anzieger(Haack,Fischer),1912.
64. Heinfius: Vollstandiges Worterbuch der Deutschen Sprache,Wien,1840.
64. Wilchelm Volkmann: Lehrbuch der Psychologie vom Standpunkte des Realismusund Nachgenetischer Methode,Gothen,1876.
65. Franz Krones: Handbuch der Geschichte Osterreichs von der Altestev bis zur
Nevesten Zeit,Berlin,1879.
66. Ludwig Lange: Romische Alterthumer,Berlin,1863.
67. Wilmsen: Handbuch der Naturgeschichte fur die Jugend und ihre Lehrer,Leipzig,1850.
Za primjer lektirne gra|e knjiga na gotici iz 19.st. navodimo slijede}i popis knjiga prvi puta popisanih (knji`nica posjeduje nekoliko stotina takvih knjiga):
1. SAMMLUNG GOSCHEN:Analytische Geometrie der Ebene , Leipzig,1905 .
2. SAMMLUNG GOSCHEN : Deutche leben , Leipzig , 1907 3. SAMMLUNG GOSCHEN : Geschichte der Tiere , Leipzig , 1917 4. PELADAN : Das allmaechtige gold Roman , 1921 5. GUSTAV SCHALK:Im Maerchenlande
6.GEORG MULLER: Einweihung des Weibs
8.KARL MAY: Der Weg zum Glueck 9.BENNER:Beitraege zur Methodik des gefangen sein 10.LUDWIG RICHTER:Fuenfzig Kinder und Hausmarchen 11.FELIKS JURANDI]:Die peridatische Grammatik 12.MARKUS SCHINNAGEL: Deutsche Formen und Sachlehre 13.AUS DEUTSCHEN LESEBUECHERN 14.B.A.JUNGHAUS:Das Nibelungenlied 15.MARTIN DEUTINGER:Christus 16.DIE BIBEL 17.DIE THERDODIATETIK 18.HOEHERE ANALYSIS 19.GESCHICHTE DES CONSUTATIS UND KAISERREICHES 20.DEUTCHE GEGENWARTSOICHTUNG 21.GESCHICHTE DES CONSULATS UND KAISERREICHES
22.HOFFMANN: DAS FRAEULEIN DON SCUBERI
23.GESCHICHTE DES CONSULATS UND KAISERREICHES
24.AUGUST FRIEDRICH GRAFEN: GENERAL REGISTER
25.WILHELM LUGKE: KUNST DES ALTERTUNS
26.ZUM GEBRAUCHE: DARSTELLUNG
27.MARTIN DAMIANITLCH: KRIEGSARTIKEL
28.JOHN GILLIES/S: ALTGRIECHENLAND
29.W.SHAKESPEARE: RICHARD DER DRITTE
30.MORIZ JOKAI: DIE WERKE KOFE
31.MARTIN DAMIANTLICH: MILITARHEIRATEN
32.DRITTE CUALITION
33.HERMEN HENNERT: DIE JETZTZEIT_34.F.M.DOSTOJEVSKI: SCHULD UND SUHNE
35.WOLFGANG VON GOETHE: HERMANN UND DOROTHEA36.GLAUBENS UND SITTEN LEHRE der KATHOLISCHENKIRCHE
37.HEINRICH MANN: FLOTEN UND DOLCHE-NOVELLEN
38.CALDEROUS:AUSGEWALTE WERKE
39.SCHWALOM ASCH: DIE KINDER ABRAHAMS
40.GEORG WENDEL: DER SCHONHEITSBEGRIFF IN BILDENDEN KUNST
41.HERMANN HIRT: ETYMOLOGIE DER NEUHOCHDEUTSCHEN
42.LEHRPLAN UND INSTRUKTIONEN
43.MAX SEMRAU: DIE KUNST DES MITTELALTERS
44.JAHRBUCH GEOLOGISCHER REICHSANSTALT
45.NORMALIEN FUR DIE GYMNASIEN UND REALSCHULEN
46.ALBERT WILD: DIE GRUNDSATZE DER WAHRSCHEINLICHKEITS-RECHNUNG UND IHRE ANWENDUNG
47.V.JAGI]: ARCHIV FUR SLAVISCHE PHILOLOGIE
48.LUNA: AGRAMER ZEITSCHRIFT
49.DR.FRIEDRICH ERDMANNPETRI/S: HANDBUCH DER FREMDWORTER
50.ROMISCHE GESCHICHTE
51.MICHAIL ERMOUTOU: DAS FELD UNSERER ZEIT
52.G.F.SCHOEMANN: GRIECHISCHE ALTERTHUMER
53.WILHELM DUTZ: GRUNDRISS DER GEOGRAPHIE UND GESCHICHTE
54.HARRIET BEEDIER-STOWE: WIR UND UNSERE NACHBARN
55.DR.LEOPOLD KREBS: METHODIK DES UNTERRICHS IN DER RELIGION
56.HENRY GREVILLE: DOSIA
57.DR. J. SCHABUS: PHYSIK
58.DR. RAPHAEL RUNER: GRIECHISCHE SPRACHE
59.DR. WILHELM JORDAN: FRANZOSISCHE REVOLUTION
60.KARL VON RUTECK: ALLGEMEINE GESCHICHTE
61.CRIFTER BAND: GESCHICHTE DER SERBEN
62.PROF. DR, FRANZ VON KRONES: OSTERREICHISCHE GESCHICHTE
63.DR. JOSEPH LOOS: ERZIEHUNGSKUNDE
64.SAMTLICHE ROMANE
65.VIERTER LUNA AGRAMER
66.DRITTER LUNA AGRAMER
67.DR. HEINRICH SPIERO: GESCHICHTE DER DEUTSCHEN
68.FRANZ BAYER: ELEMENTARBUCH_69.DR. EMIL OTTO: ENGLISCHE SPRACHELEHRE
70.DR. KARL FRANT GEORGES: BANDWORTERBUCH
71.DR:GEORG LINDAN: REIFEN IN AFRIKA
72. BERMANN ORFTERREICH: REIFEN IN AFRIKA
73. MOZART: DEUTSCHES LEHRBUCH
74. BOTTHOLD E. LELLING: ABHANDLUNGEN UBER DIE FABEL
75. HEINRICH DUNKER: ... GEDICHTE
76. MARGUIS VON FOUDRAS: EIN GROSSER KOMODIANT
77. GESCHICHTE: RESTAURATION
78. U. V. LAMARTINE: GESCHICHTE DER RESTAURATION
79. K. MERLOKSOHN: MALENSTEINS ERSTE LIEBE
80. J. J. KRASEWSKI: AM HOFE AUGUST DES STARKEN
Zbog ograni~enog prostora ne mo`emo napisati sva vrijedna djela na njema~kom jeziku koja posjeduje knji`nica, ali mo`emo zaklju~iti da je to dobro o~uvan i bogat fond knjiga.
Va`ne su i knjige na hrvatskom jeziku koje su izdali Matica ilirska, HAZU, te druge va`ne institucije i dru{tva, a tiskana su u Zagrebu i Be~u. Tako se u knji`nici ~uva zna~ajno djelo Ivana [veara: “Ogledalo Iliriuma�, Zagreb 1839.-1842,, te djela Tadije Smi~iklasa, Franje Ra~kog, Vjekoslava Klai}a, Stjepana Srkulja, Ljudevita Gaja, Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog, [ime Ljubi}a, Matije Mesi}a, Radoslava Lopa{i}a, Gjure Szaboa i brojnih drugih znanstvenih i kulturnik djelatnika iz 18 i 19. stolje}a.. Ovo povijesno razdoblje po`e{ke Gimnazije i njene Profesorske knji`nice je lijepo opisao u svojim djelima dr.prof. Potebica. Osnovna literatura za prou~avanje povjesti “Profesorske knji`nice� su knjige:
1/ POTREBICA, Filip : Povijest knji`ica Po`e{ke kotline, H.B.D., Zagreb,1976.
2/ POTREBICA, Filip : Povijest knji`ica Po`e{ke kotline, Slap, Jastrebarsko,1995.
3/ POTREBICA, Filip : Tri stolje}a Po`e{ke gimnazije, Slap, Jastrebarsko,1994.
Razvojem moderne tehnike i sredstava komunikacija i informacija stvara se potreba za me|ubibliote~nom povezanosti s ciljem osiguranja korisnicima lak{i i br`i pristup informacijama (koje se nalaze pohranjene u fondovima drugih knji`nica). Korisnici informacija na{e knji`nice su u~enici (685), profesori (37), profesori vanjski suradnici ( ) i studenti vi{ih {kola u Po`egi. Cilj na{e knji`nice je njeno pretvaranje u bibliote~no-informacijsko sredi{te {kole, te je tokom 1998/99. {k.god. nabavljeno tri kompjutera. Putem modema knji`nica razmjenjuje podatke sa svim knji`nicama u regiji kao i {ire. Kompjuterskom obradom abecednog i stru~nog kataloga stvara se banka podataka od 32 000 knjiga.
Od standardne bibliotekarske opreme knji`nica posjeduje
police,stolove,panoe,bibliotekarske ormare,AV-opremu,TV,grafoskop, dva kompjutera (486 PC) i dva kompjutora (386 PC).
Gimnazijska knji`nica svojom zavi�ajnom zbirkom, stru�nim i zašti�enim fondom knjiga oboga�uje kulturni i znanstveni identitet Požeško-slavonske županije.

Bibliotekar:
Branko Kolic, prof